Moje iskustvo volontiranja u KultAktu: Nikica

Pišem ovaj blog nakon već bogatog iskustva volontiranja od punih… dva mjeseca?! Ok, zvuči pomalo kontradiktorno, no ipak mi dopustite da vam objasnim.Bio je to mjesec travanj, priroda se zazelenila, a KultAkt je objavio poziv za nove članove i volontere. Nakon kratkog premišljanja, odlučujem popuniti obrazac. Prijašnja iskustva u suradnji s civilnim sektorom naučila su me da su udruge izvrsne platforme za upoznavanje pozitivnih i sposobnih pojedinaca te za sudjelovanje na izvedbi kvalitetnih i originalnih projekata. Vremena imam, motivacije imam, sposobnosti i znanja – nadam se da imam, dakle ovo je idealna prilika da stvorim nova prijateljstva i naučim nešto pomažući obogatiti kulturnu ponudu grada.

Pozvaše me ti KultAktovci na intervju i kažu mi – „Bio bi super u odnosima s javnošću.“ Odgovorih im ja na to – „Može.“

I tako dolazi prvi tjedan nakon pristupanja udruzi. I to odmah radno,  s projektom Dan kulturne raznolikosti. Uvidio sam da je to prekrasna prilika da sudjelujem u organizaciji i provedbi projekta koji je blizak mojim stručnim interesima interkulturnog obrazovanja. Ne razmišljam previše, nego se odmah javljam da bih volio pomoći kako god znam i umijem.

no images were found

Slijede prvi volonterski sati – širimo prošlogodišnji piknik s novim idejama i stvaramo konačan projekt „Dan kulturne raznolikosti“, tražimo dozvole, sponzore, organiziramo aktivnosti, koordiniramo suradnike, brinemo se oko vremenskih prilika, odgađamo zbog vremenskih prilika, predstavljamo udrugu na „Gledaj (u)druge“  i danima otvorenih vrata, reklamiramo event, printamo plakate, lijepimo plakate, dogovaramo se oko logistike… i malo po malo, dolazi 27. svibnja.

no images were found

Dolazi ta subota i izvedba svega na čemu sam tjednima radio, malo imam tremu. Hoće li sve proći kako sam se nadao? Ljudi polako stižu, knedla u grlu. Uskoro je knedla ipak progutana, ljudi je sve više, smiju se, zabavljaju – to je to. Fotografiram ljude i snimam video za popratne sadržaje te kroz to pratim i bilježim ljudske emocije. Gledam kako se sav trud ostvaruje i ispunjen sam srećom. Isplatilo se.

Do tada sam tri tjedna proveo pomažući u organizaciji i tekućim pripremama projekta. Samo tri tjedna, no u potpunosti sam se navukao na rješavanje izazova i suradnju s ostalim članovima. Okružen divnim ljudima i obogaćen godinama vrijednog iskustva komprimiranih u tri tjedna, odlazim s eventa i stižem kući. Sretan, no ipak malo umoran – liježem i spavam poštenih 10 sati.

no images were found

Budim se u nedjelju i pitam se – „Kad će više sljedeći projekt?“

Na svu sreću, vrlo brzo.